balkanblackbox berlin, 2002

Balkan - to je kliše.

Čudni narodi vječitih animoziteta, ratovi, čiju pozadinu niko ili malo ko može razumjeti - s jedne strane. A sa druge su ćevapčići, šljivovica i ciganska muzika, jednako nerazumljive i egzotične stvari, u kojima zasigurno ne uživaju samo niskobudžetni turisti, već i obrazovani zapadnjaci: knjige Ive Andrića, muzika Gorana Bregovića, koncerti bugarskih horova, filmovi Emira Kusturice. Amen.

Amen? Grupa berlinskih "Jugovića", djece gastarbajtera, izbjeglica, antiratnih volontera i drugih ljudi, koji su iz različitih biografskih razloga povezani sa Balkanom, odlučila je prije četiri godine pokazati svojim sugradjanima onaj nešto drugačiji Balkan.

Prvi Balkan Black Box Festival prikazao je film, književnost, teatar i muziku iz bivše Jugoslavije, koju tada niko nije povezivao sa ovim dijelom Evrope.

Trash, noise, avantgarde, techno iz Zagreba, Sarajeva, Mostara i Beograda - jedan drugi Balkan bio je dobro prihvaćen od strane publike za vrijeme rata na Kosovu. Pored kulturnog programa, organizacioni tim Balkan Black Box festivala uspio je za vrijeme NATO bombardiranja spontano organizirati diskusije i debate, na kojima je došlo ne samo do jakog sukoba mišljenja. Pokazalo se, naime, da su ljudi, koji su se okupili oko ideje Balkan Black Boxa u Berlinu, već tada posjedovali veliko znanje – znanje o konkretnom Balkanu, baš ono znanje koje u, na klišeima baziranim, mainstream diskusijama o Balkanu nije izlazilo na vidjelo i do danas to ne čini.

I na festivalima koji su uslijedili 2000. i 2001. godine organizatori Balkan Black Box-a stavili su prioritet na prikazivanje tog drugog, drugačijeg Balkana. Ipak je i za ono što odgovara balkanskom klišeu bio obezbijedjen prostor: trubački orkestar Fejata Sejdića bio je prošle godine nešto kao maskota i dekoracija festivala.

Ipak je tendencija Balkan Black Box-a 2002 povratak u realnost. Gosti festivala u okviru muzičkog programa su Rambo Amadeus, pjevač i gitarista iz Crne Gore ,te Alternativa Nova, soundsystem iz Bosne i Hercegovine, koji simptomatično zastupaju taj drugačiji Balkan: oni nemaju ništa zajedničko sa teško razumljivim orijentom i "unca-unca" ritmovima - ali mnogo toga sa sasvim realnim teškoćama koje život na periferiji Evrope sa sobom nosi.

Balkanska književnost i ove će godine biti važniji dio festivala. Mladi autori iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije pokazat će kako je, s jedne strane, šarenolika književnost balkanskih zemalja, dok će s druge dokazati da istovremeno izgradjuju jedno književno okruženje, otvoreno i razumljivo za sve.

Pored različitih formi izražavanja - čitanja, performansa i diskusija - pisci, pjesnici i književnici pokušat će razjasniti pitanje da li i u kojoj mjeri usprkos raspadu bivše Jugoslavije postoji zajednički kulturni identitet i jezik koji bi povezali umjetnike i publiku. To ujedno uključuje i pitanje, šta je to što ponajviše dijeli južne Slavene, unutar same zemlje i ovdje «u egzilu».

Još jedan prioritet Balkan Black Box-a 2002 je i bogata sekcija sa filmskim produkcijama, realiziranim u proteklih nekoliko godina. Pored nezavisnih i niskobudžetnih produkcija dokumentarnog, igranog i kratkog filma bit će predstavljeno i nekoliko većih produkcija iz bivše Jugoslavije.

Jedna od najvažnijih komponenti Balkan Black Box istraživanja bili su i ostaju forumi i diskusije. Kao dopuna radikalno-subjektivnim pogledima, ostvarenim u djelima umjetnika, okrugli stolovi i diskusije pružaju mogućnost razmjene sadržaja i informacija, a time i povezivanja samih gostiju festivala. Ništa manje subjektivno od same umjetnosti i ove će godine biti diskutirana otvorena pitanja: zajedničkog jezika (književnosti) ili slike Balkana, nastale kroz medije, te politika u proteklih 10 godina (Jugoslavija - rat koji se mogao izbjeći).

Šlag na torti Balkan Black Box festivala su spontani, neplanirani susreti, nerijetko početci dobrih prijateljstava i suradnji: tradicionalni nedjeljni brunch, zabave, kafenisanja, kavenisanja i kahvenisanja...

Balkan Black Box Berlin 2002 ponovno će pokušati dokazati da je Balkan ipak i nešto drugo. Balkanci iz Berlina te Berlinci sa Balkana skupa će i na različite načine sagledati promjene u bivšoj Jugoslaviji i njihov utjecaj na identitete - svjesni da Balkan nije udaljen stotine iliti hiljade tisuća kilometara, već itekako prisutan, ovdje, u našem gradu, našem Berlinu.

I da na kraju krajeva, sve što se tamo dešava i ovdje itekako ima odjeka. I obrnuto.

Ili kraće:

Balkan, to smo mi.